POZIV GRAĐANIMA I NARODIMA BALKANA OGLASIMO SE PROTIV SVAKOG ZLA Mi smo imali rat. Oni koji su bili prisiljeni da učestvuju u njemu znaju kakav je to užas. Znaju šta znače strah, granate, smrt, gubitak najbližih, uništeni domovi i životi koji se više nikada ne mogu vratiti. Znaju šta čovjek i društvo izgube u ratu, ali i kakve teške i dugotrajne posljedice rat ostavlja na ljude, porodice i cijela društva. MI, NARODI BALKANA, ŽELIMO I MORAMO IZAĆI IZ KRUGA RATOVA, PODJELA, MRŽNJE I NEIZVJESNOSTI. Zato danas imamo posebnu odgovornost da kažemo: RAT NE SMIJE BITI OPCIJA. Ali ne smijemo se boriti samo protiv ratova. Moramo se zajedno suprotstaviti svakom zlu koje ugrožava čovjeka i društvo: protiv nepravde, protiv neistine i laži, protiv manipulacije, protiv mržnje, protiv huškanja i podjela, protiv nasilja, protiv veličanja zločinaca, protiv zloupotrebe ljudi i njihovih osjećaja, protiv svega što ljude udaljava jedne od drugih i vodi ih prema sukobu. Jer rat ne počinje uvijek pucnjem. Često mu prethode riječi. Prethode mu laži, propaganda, manipulacija, mržnja, strah i podjele. Prethodi mu uvjeravanje ljudi da je drugi čovjek njihov neprijatelj. Zato se protiv rata moramo boriti prije nego što počne. Mi koji smo doživjeli rat znamo njegovu cijenu. Zato ne smijemo šutjeti kada negdje u svijetu stradaju ljudi – bez obzira kojem narodu pripadaju i koliko su daleko od nas. Kada strada nevin čovjek, ne strada samo jedan čovjek – strada ljudskost svih nas. Svaki ljudski život ima jednaku vrijednost. Zlo je poput zarazne bolesti. Ako se ne zaustavlja tamo gdje se pojavljuje, može se širiti dalje i zahvatiti sve veći broj ljudi, društava i država. Zato ne čekajmo da se zlo približi našim kućama. NE ČEKAJMO DA BUDE KASNO. Posebno se moramo suprotstaviti onima koji u ratu vide priliku za vlast, novac, moć i bogaćenje. Dok ljudi ginu i stradaju, ostaju bez svojih domova i najbližih, ratni profiteri ne smiju biti pobjednici. Rat ne smije biti sredstvo za ostvarivanje bilo čijih političkih, ličnih ili materijalnih interesa. Rat ne smije ugrožavati mir, život i dostojanstvo ljudi. MOŽEMO ŽIVJETI ZAJEDNO Nije tačno da jedan narod smeta drugom narodu da normalno i dobro živi. Nije problem u tome što ljudi pripadaju različitim narodima, vjerama ili kulturama. To je često samo izgovor za loš život, nepravdu, siromaštvo, nesigurnost i loš rad onih koji trebaju omogućiti normalan i dobar život građana. Pogledajmo stvarnost. I tamo gdje uglavnom živi jedan narod, ljudi i danas žive teško – bez posla, sigurnosti, perspektive, povjerenja u institucije i nade u bolju budućnost. Zato ne smijemo dozvoliti da se za vlastite neuspjehe, lošu politiku i loše upravljanje uvijek traži krivac u drugom narodu. Narod nije problem narodu. Čovjek nije problem čovjeku zato što je drugačiji. Različitost nije prepreka za normalan i dobar život. Ljudi su na Balkanu stoljećima živjeli zajedno. Žive zajedno i danas. Naši ljudi danas žive širom svijeta, među ljudima različitih naroda, kultura i vjera. Žive, rade, školuju se, stvaraju porodice i grade svoju budućnost. Mnogi su dobrodošli upravo zato što su obrazovani, vrijedni, sposobni i pošteni ljudi. Ako možemo živjeti s drugima širom svijeta, zašto ne bismo mogli živjeti jedni s drugima ovdje, na Balkanu? Problem nastaje kada neko svjesno proizvodi strah, mržnju i podjele kako bi sakrio vlastitu odgovornost ili ostvario politički i lični interes. Ako želimo bolji život, moramo tražiti odgovornost od onih koje smo izabrali. Mi smo ih doveli na pozicije da rade za nas i u interesu svih građana. Birali smo ih da rade za građane. Plaćamo ih javnim novcem. Dali smo im povjerenje da stvaraju bolje društvo, a ne da nas međusobno dijele i zavađaju. Oni nisu iznad građana. Oni su naši izabrani predstavnici i moraju biti odgovorni građanima za svoj rad. Ne treba nam vlast koja će nam objašnjavati zašto ne možemo živjeti zajedno. Treba nam vlast koja će učiniti sve da možemo živjeti bolje. Posao, sigurnost, pravda, obrazovanje, zdravstvo, razvoj i dostojanstven život ne pripadaju jednom narodu. To su prava svakog čovjeka. Zato ne dozvolimo da nas uvjeravaju da nam je drugi čovjek neprijatelj samo zato što pripada drugom narodu ili vjeri. Možemo živjeti zajedno. Možemo raditi zajedno. Možemo stvarati zajedno. Možemo graditi budućnost zajedno. Ne trebaju nam nove podjele. Treba nam više odgovornosti, više pravde, više rada i više međusobnog poštovanja. ŠTA OSTAVLJAMO NAŠOJ MLADOSTI? Danas mladi ljudi svih naroda Balkana ne odlaze samo zato što žele otići. Mnogi odlaze jer više ne vide dovoljno razloga da ostanu. Odlaze iz svojih zavičaja, iz svojih gradova i sela, iz svojih toplih domova – odlazeći u „bijeli svijet“ u potrazi za pravdom, sigurnošću, poslom, dostojanstvom i nadom u bolju budućnost. A iza njih ostaju prazne kuće, prazna sela i gradovi. Ostaju roditelji i stariji ljudi. Ostaju porodice razdvojene. Ostaju države bez mladih – bez onih koji treba da naslijede ono što smo stvarali, da ga čuvaju, unapređuju i grade dalje. To mora biti ozbiljno upozorenje svima nama. Ne smijemo dozvoliti da nam mladost odlazi zbog nepravde, straha, neizvjesnosti, podjela i beznađa. Naša mladost ne treba napuštati svoj zavičaj da bi pronašla život. Treba joj omogućiti da ostane, radi, stvara i gradi budućnost tamo gdje je rođena. Ne pozivamo mlade na sukobe i podjele. Pozivamo ih da se zajedno bore za promjenu, za pravdu, za društvo u kojem će vrijediti znanje, rad, poštenje i ljudsko dostojanstvo. Jer šta vrijedi država ako iz nje odlaze oni koji treba da je naslijede? Šta vrijedi kuća ako u njoj nema djece? Šta vrijedi zavičaj ako iz njega odlazi mladost? Kakva je budućnost društva koje ostaje bez svoje budućnosti? Ako želimo da naša djeca ostanu, moramo im dati razlog da ostanu. Balkan bez svoje mladosti nema sigurnu budućnost.
PROMJENE NEĆE DOĆI SAME OD SEBE Promjene neće doći same od sebe. Ne možemo čekati da ih neko drugi napravi umjesto nas. Ne možemo očekivati da će sve promjene napraviti samo naši politički predstavnici. Promjene koje su nam potrebne mogu i moraju napraviti građani i narodi – ako se udruže, ako se organizuju i ako zajedno djeluju. Ne protiv bilo kojeg naroda. Ne protiv bilo koje vjere. Ne protiv bilo koje države. Nego protiv svakoga ko svjesno dijeli ljude, sije mržnju, širi neistine i manipulacije, poziva na sukobe i nasilje ili svoje političke, lične i materijalne interese stavlja iznad života, mira i dostojanstva čovjeka. Moramo prestati biti samo posmatrači. Moramo početi djelovati. Svaki građanin može učiniti nešto. Može reći NE mržnji. Može reći NE laži i manipulaciji. Može odbiti poziv na sukob. Može stati u zaštitu drugog čovjeka. Može tražiti pravdu. Može govoriti istinu. Može povezivati ljude umjesto da ih razdvaja. Kada se građani udruže oko dobra, nijedna politika podjela ne može biti jača od njihove zajedničke volje. Zato ne čekajmo da neko drugi promijeni našu sadašnjost i našu budućnost. PROMJENA POČINJE OD NAS. Od svakog pojedinca. Od svake porodice. Od svakog grada i svakog sela. Od svakog naroda. Od svih nas zajedno.
NE ODUSTAJMO Puno je razloga za zabrinutost, ali i mnogo razloga da ne šutimo. Ne smijemo samo razmišljati. Ne smijemo samo posmatrati. Moramo djelovati. Kao ljudi. Kao humanisti. Kao oni koji vjeruju u čovjeka. Bez obzira koliko su ljudi danas podijeljeni, pasivni ili obeshrabreni. Bez obzira koliko njih ima osjećaj nemoći i misli da pojedinac ne može ništa promijeniti. Znamo da je čovjeku teško kada se nađe sam naspram drugih. Razumijemo njegov strah. Razumijemo njegov osjećaj nemoći. Razumijemo i zašto mnogi šute. Ali upravo zato moramo jedni drugima pružiti ruku. Niko ne bi trebao ostati sam kada se suprotstavlja mržnji, nepravdi, laži, manipulaciji i nasilju. Možda će nekada izgledati besmisleno govoriti. Možda će izgledati uzaludno upozoravati. Možda ćemo nekada imati osjećaj da nas niko ne čuje. Ali ne smijemo zbog toga odustati. Moramo vjerovati u čovjeka. Moramo vjerovati da se ljudi mogu povezati. Da se strah može pobijediti hrabrošću, mržnja razumijevanjem, nepravda pravdom, a podjele saradnjom.
SVE JE DO NAS Sve je do nas – do naših odluka i našeg opredjeljenja. Ne odustajmo od čovjeka. Ne odustajmo od mira, od istine i od pravde. ČOVJEK NIJE STVOREN DA MRZI. ČOVJEK JE STVOREN DA ŽIVI. ZAJEDNO MOŽEMO SVE. Faik Pačariz Predsjednik Udruženja „Zabraniti vođenje rata“